Okrugli stol KHH: Hrvatski znanstveni časopisi – iskustva, problemi, ciljevi
Četvrtak 6. lipnja 2019. u 17 sati, Velika vijećnica Rektorata Sveučilišta u Zagrebu
Sudionici i gosti okruglog stola »Hrvatski znanstveni časopisi - iskustva, problemi, ciljevi«
Klub hrvatskih humboldtovaca (KHH) već je duže vrijeme planirao organizirati okrugli stol na temu domaćih znanstvenih časopisa. Ta je tema ove godine postala osobito aktualna zbog problema financiranja: Ministarstvo znanosti i obrazovanja do početka lipnja još nije bilo raspisalo natječaj za financijsku potporu znanstvenim časopisima, a u znanstvenoj su se zajednici već javile pretpostavke o financiranju iz različitih izvora, ovisno o izdavaču konkretnog periodika (sveučilišta, znanstveni instituti, strukovne udruge), kao i bojazan da će ta promjena donijeti nove restrikcije u poslovanju časopisâ. KHH u tom je kontekstu nastojao pridonijeti objektivnoj i racionalnoj raspravi o problemima i ulozi domaće znanstveno-periodičke produkcije. Stoga je Klub na okrugli stol naslova „Hrvatski znanstveni časopisi – iskustva, problemi, ciljevi“ kao uvodne izlagače pozvao urednike pet uglednih domaćih znanstvenih časopisa (Periodicum Biologorum, Suvremena lingvistika, Croatian Medical Journal, Književna smotra i Biochemia Medica). Svoja uvodna izlaganja u trajanju od otprilike 15 minuta urednici su djelomice oblikovali prema naputcima što im ih je uputio moderator okruglog stola, a koji su naputci obuhvaćali ova pitanja/probleme:
- problem jezika časopisa: ako je engleski, što s „nacionalnom komponentom znanosti“, hrvatskom terminologijom/metajezikom, brigom za znanstveni pomladak/studente i sl.?; ako je hrvatski, što s međunarodnom vidljivosti, diseminacijom nacionalnih znanstvenih postignuća?
- problem ciljane publike: samo nacionalna stručna publika; selektivna ili neselektivna međunarodna znanstvena publika (vezana uz određene znanstvene institucije); eventualna regionalna usmjerenost;
- problem disciplinarnog dijapazona ili znanstvene profiliranosti: usko specijalistički (subdisciplinaran ili čak problemski) ili široko postavljen unutar vlastite discipline;
- problem diseminacije objavljenih članaka, prodora do što većeg broja čitatelja u ciljanoj skupini (čimbenik odjeka i kvartil časopisa)
- financijski i tehnički problemi;
- zaključno, središnje pitanje ticalo se misije znanstvenih časopisa u Hrvatskoj danas: izlazi li kod nas previše ili premalo znanstvenih časopisa?; prema kojim načelima bi se trebala voditi nacionalna znanstvena politika vezana uz periodične publikacije?
Pozvani izlagači: Svjetlana Kalanj Bognar, Daria Pašalić i Sven D. Jelaska
Uvodna izlaganja
Sven D. Jelaska (Periodicum Biologorum)
Periodicum Biologorum jedan je od naših najstarijih znanstvenih časopisa: godine 1886. pokrenulo ga je Hrvatsko naravoslovno družtvo pod imenom Glasnik Hrvatskoga naravoslovnog družtva i uredništvom Spiridiona Brusine. Od prvoga broja predviđeno je da časopis objavljuje znanstvene i stručne priloge koji će prolaziti postupak recenzije, i to na hrvatskom i na nekoliko svjetskih jezika. Godine 1908. časopis mijenja ime u Glasnik Hrvatskoga prirodoslovnog društva pod kojim imenom postoji do 1946. godine, s time da tijekom Drugog svjetskog rata nije izlazio. U tom prvom razdoblju časopis objavljuje priloge iz svih grana prirodoslovlja, da bi 1947. godine poslije preimenovanja u Glasnik biološke sekcije Periodicum Biologorum, u skladu s novim imenom, fokus bio usmjeren na priloge biološke tematike. Časopis još dva puta mijenja ime: 1956. u Biološki glasnik Periodicum Biologorum te 1970. u Periodicum Biologorum, pod kojim imenom izlazi i danas. Od 1970 časopis izlazi isključivo na engleskom jeziku, što je između ostaloga i rezultiralo njegovim uključivanjem u svjetske indeksne baze (poput Current Contents u razdoblju od 1972. do 1992). Kroz povijest časopisa mijenjao se sadržajni profil radova koji su u njemu objavljivani, što je dijelom bio odraz razvoja bioloških znanosti, a dijelom i interesa glavnih urednika. Sadašnje uredništvo djeluje od 2015. godine, od kada časopis u potpunosti prelazi na on-line postupak zaprimanja i procesiranja radova putem OJS-sustava pri portalu Hrčak, na kojem se i nalazi kompletan sadržaj posljednjih 11 godišta. Zahvaljujući otvorenom pristupu, nenaplaćivanju troškova izdavanja od strane autora te i indeksiranošću u stranim relevantnim bazama časopis je zanimljiv brojnim stranim autorima. Broj priloga domaćih autora je i dalje razmjerno velik, no sigurno je da bi bio i znatno veći kad bi uvjeti znanstvenog napredovanja u Hrvatskoj poticali objavljivanje znanstvenih rezultata domaćih znanstvenika u časopisima s hrvatskom adresom izdavača.
Osnovni problemi s kojima se danas suočava časopis, odnosno njegovo uredništvo, jest konstantna financijska neizvjesnost te sve veći obim posla koji potpuno volonterski odrađuju članovi uredništva. Pri tome svojevrsna eksplozija broja znanstvenih rukopisa, pa i novih časopisa, stavljaju dodatne pritiske koji se ogledaju u potrebi što bržeg procesiranja rukopisa, ali i u sve težem nalaženju kvalitetnih recenzenata. Veći izdavači kontinuirano nude prelazak časopisa u njihovo okrilje, obećavajući veću vidljivost a time i bolju citiranost. No, iza tih ponuda i obećanja uvijek na kraju stoje dodatni troškovi za sam časopis.
Želja i potreba da sačuvamo jedan od naših najstarijih znanstvenih časopisa uredništvu niti jednog trenutka nije bila upitna. No svakako bi dugoročniji i manje neizvjestan model financiranja značajno pomogao u održavanju entuzijazma i volontiranja jer, kao što je i prvi urednik časopisa Spiridion Brusina u jednom od svojih prvih izvještaja Skupštini napisao: i urednici imaju svoje kapacitete koji nisu neiscrpni.
Pozvani izlagači: Mislava Bertoša i Dalibor Blažina
Mislava Bertoša (Suvremena lingvistika)
Suvremena lingvistika (SL) pokrenuta je 1962. godine kao glasilo Zagrebačkog lingvističkog kruga, i to u obliku skripta, a kao časopis izlazi od 1972. Prvi glavni urednik bio je akademik Rudolf Filipović. I Krug i SL od početka su imali dvojnu ulogu: prvo, nastali su kao mjesto na kojem se željelo raspravljati o novim lingvističkim teorijama i istraživanjima te, drugo, kao mjesto na kojem su mladi lingvisti mogli predstaviti svoja istraživanja i razmijeniti stručna mišljenja s iskusnijim lingvistima. Iako je kontekst danas sasvim drukčiji, trudimo se da SL i dalje ostane u tim okvirima, posebno u radu s mlađim autorima koji tek počinju objavljivati znanstvene tekstove te imaju dosta nedoumica u vezi s izborom časopisa.
SL od početka pokretanja objavljuje radove na više jezika; trenutačno su to, uz hrvatski, još i engleski, njemački, francuski. Nema unaprijed postavljenih jezičnih ograničenja; SL je časopis koji se tiče problema jezika pa je primjereno njegovati jezičnu raznolikost, barem u pragmatičnim okvirima koji omogućuju nalaženje lektora za pojedine jezike.
Kontekst pokretanja i naslov određuju i disciplinarnu širinu časopisa, iako ona djelomice ovisi o glavnim urednicima, tj. mijenja se kako se mijenjaju glavni urednici. Trenutačno je dijapazon široko postavljen unutar vlastite discipline; njeguje se potpuna tematska otvorenost unutar lingvističke struke.
Time se osigurava solidan broj radova u svakom broju. No, uz priljev radova vezan je i nemali problem: velik broj prispjelih radova ne zadovoljava kriterije znanstvenosti, tako da se mnogi ni ne šalju na recenziju, a i oni koji se šalju često dobivaju negativne ocjene.
Problem manjeg broja kvalitetnih radova rješava se i tematskim brojevima, što se u praksi pokazalo dobrim rješenjem iz dvaju razloga. Prvo, za tematski se broj uvijek pozivaju konkretni autori da pošalju svoje priloge pa je kvaliteta poslanih članaka razmjerno visoka, a zajamčena je i količina članaka u tom broju časopisa. Drugo, poslije tematskog broja prikupi se i više kvalitetnih priloga za sljedeći broj.
SL nema službu za praćenje čitateljstva pa je teško govoriti o stvarnoj publici. Časopis ima razmjenu s fakultetima u Hrvatskoj i u inozemstvu, također i izvan EU; postoje i privatni pretplatnici, doduše u malenom broju. Uredništvo nema razrađenu strategiju diseminacije časopisa, ne postoje planovi s ciljem povećanja publike.
Impresionistički i iz iskustva mogu reći da lingvisti, filolozi, neofilolozi prate što se objavljuje, citiraju članke iz SL u svojim radovima; no cijela je naša jezikoslovna zajednica vrlo malena pa se na masovnost publike nikako ne može računati.
Specifične probleme SL predstavljaju prilozi koje šalju nekakvi uredi očito zaduženi za objavljivanje radova različitih autora, zatim računalno generirani tekstovi, kao i plagijati. Nažalost, računalno generirani tekstovi i plagijati gotovo u cijelosti dolaze iz inozemstva. Provjera zahtijeva puno bolju tehničku ekipiranost i potkovanost od one kojom raspolažemo u ovom trenutku, a to bi zahtijevalo i više financijskih sredstava. Rješavanje tog problema jednim dijelom izlazi izvan uredničke domene i ovisi o Ministarstvu znanosti i njegovim politikama.
Uredništvo SL trudi se zadržati redovitost izlaženja, balansirati između nacionalnog i internacionalnog, pratiti događanja i tendencije u znanstvenom izdavaštvu na međunarodnoj razini, sudjelovati na pokojem skupu posvećenom izdavaštvu u znanosti.
Svjetlana Kalanj Bognar (Croatian Medical Journal)
Croatian Medical Journal (CMJ) od osnutka 1992. godine kontinuirano napreduje i razvija se u kompetitivnom biomedicinskom izdavačkom prostoru. Nastao je u teškom ratnom razdoblju, s namjerom da znanstvenicima iz Hrvatske i drugih zemalja takozvane znanstvene periferije omogući medij za razmjenu originalnih istraživačkih ideja i rezultata koji bez CMJ vjerojatno nikad ne bi bili objavljeni. Danas je CMJ moderan medicinski časopis s transparentnom uređivačkom politikom, koji objavljuje radove autora iz cijelog svijeta i pokriva različite aspekte medicinske struke i znanosti. Strategija svih dosadašnjih urednika ima zajednički nazivnik – educiranje autora kroz ustrajnost u poštivanju autorske čestitosti i načela integriteta znanstvenog istraživanja. Zahvaljujući naporima svih dosadašnjih urednika i uredničkih timova, CMJ je prepoznat i prihvaćen u međunarodnoj biomedicinskoj zajednici što potvrđuju objektivni bibliometrijski podaci koji pokazuju trend rasta čimbenika odjeka CMJ. U usporedbi sa znanstvenim publicističkim divovima poput New England Journal of Medicine čiji je čimbenik odjeka veći od 75, CMJ još uvijek predstavlja samo mali medicinski časopis prividno neznatnog utjecaja u biomedicinskoj publicistici. Radovi objavljeni u CMJ svrstavaju se u kategoriju opće i kliničke medicine zajedno s radovima objavljenima u 160 drugih časopisa među kojima su vrlo priznati New England Journal of Medicine, British Medical Journal i Lancet. Stoga je održavanje čimbenika odjeka CMJ u rasponu od 1,4 do 1,6 s manjim oscilacijama u posljednjih deset godina zasigurno potvrda uspješne uređivačke strategije (čimbenik odjeka CMJ za 2018. godinu je 1,624).
U ožujku 2019. godine časopis je dobio novo uredništvo (Svjetlana Kalanj Bognar, glavna urednica; Anton Glasnović, zamjenik glavne urednice) koje je svjesno pozicije CMJ u skupini velikih medicinskih časopisa od kojih neki imaju stoljetnu tradiciju, zatim poteškoća u privlačenju kvalitetnih radova i zastoja u prikupljanju kvalitetnih recenzija; svjesno je nadalje čestih tehničkih zapreka s kojima se susreću autori prilikom prijavljivanja radova te različitih pritisaka koji su dio iskustva svih urednika časopisa. Srećom, tu je potpora entuzijastičnih i motiviranih suurednika, potpora članova savjetničkog odbora, kao i administrativna potpora upravnog odbora i triju medicinskih fakulteta u Hrvatskoj. Uredništvo će nastaviti s privlačenjem znanstvenika visokog međunarodnog ugleda kao potencijalnih autora, kao i s pripremanjem tematskih brojeva posvećenih znanstvenim skupovima sa svjetskim značenjem i/ili temama koje predstavljaju nove izazove i proboje u medicini. U 2019. godini objavljena su dva tematska broja od kojih je jedan posvećen skupu održanom u Dubrovniku „International Conference on Neurological Disorders and Neurorestoration“ (CMJ, April 2019), a drugi kongresu „International Society for Applied Biological Sciences Conference on Forensic and Anthropological Genetics and Mayo Clinic Lectures in Individualized Medicine“ koji CMJ prati svake dvije godine od 2001. (CMJ, June 2019). Od prvog broja u 2019. godini započeli smo s objavljivanjem dviju novih kolumni: „Statistically speaking“ i „Data analysis in medical research: from foe to friend“. Vjerujemo da će ove kolumne biti i čitane i citirane, kako zbog važnosti razumijevanja primjene analize podataka i izbora adekvatnih statističkih metoda u medicini, tako i činjenice da velik broj medicinara treba dodatnu edukaciju i smjernice za snalaženje u navedenim područjima.
Dalibor Blažina (Književna smotra)
Književna smotra, časopis za svjetsku književnost (KS), osnovan je 1969. godine na inicijativu skupine nastavnika s neofiloloških studija Filozofskog fakulteta koji su djelovali u okviru Hrvatskog filološkog društva. U dugoj povijesti časopisa izmijenila su se tri glavna urednika: Zdravko Malić (1969–1987), Josip Užarević (1988–1998) i Dalibor Blažina (od 1998. do danas).
Okvirni program časopisa sažet je u riječima njegova osnivača Zdravka Malića: „[…] praćenje razvoja književnosti u svijetu; razmatranje značajnih ostvarenja svjetske baštine sa stajališta suvremenog čitatelja; kritika književnih prijevoda; pronalaženje i praćenje veza domaće i svjetske književnosti; prikazivanje u obliku sintetskih članaka onih pisaca čije djelo ulazi u okvir književne kulture svakog obrazovanog čovjeka; prevođenje pjesničkih djela i eseja vezanih uz pojedine tematske cjeline časopisa“ (Josip Užarević, „Ideja književne smotre“, Književna smotra, godište XXV, 1993, br. 90, str. 3). Danas, pedeset godina nakon pokretanja, može se reći da se u osnovi ni program, ni ideja KS nisu mijenjali, premda su se, naravno, mijenjale teorijske paradigme, pristupi i metode. Časopis od početaka izlazi četiri puta godišnje, a osobito su česti i za misiju časopisa važni tematski brojevi: primjerice oni posvećeni značajnim autorima (Aristotelu, Dostojevskom, Joyceu, Wirginiji Wolf, Osipu Mandeljštamu, Adamu Mickiewiczu, Goetheu, Puškinu), zatim pojedinim žanrovima i teorijskim problemima (znanstvenoj fantastici, suvremenom eseju, prevođenju), odnosno drugim, katkad vrlo udaljenim kulturama (npr. afrička, indijska, indijanska književnost) ili pak velikim kulturnim temama kao što je npr. Biblija i književnost. Posljednjih godina taj je niz nastavljen otvaranjem prema drugim nacionalnim književnostima, njihovoj tradiciji ili suvremenosti – objavljeni su brojevi posvećeni korejskoj, kineskoj, brazilskoj, engleskoj, indijskoj, mađarskoj, poljskoj, turskoj, belgijskoj, talijanskoj, austrijskoj književnosti – ili pak značajnim pojavama unutar okvira suvremene kulture kao što je, primjerice, posljednji broj posvećen intermedijalnosti.
Časopis je prisutan u značajnim međunarodnim bazama: CC, MLA, WoS, Scopus, RILM, dok je u hrvatskim okvirima već desetljećima časopis A1 kategorije. Namijenjen je prije svega znanstvenoj, stručnoj, ali i široj obrazovanoj publici.
U KS objavljuju znanstvenici i stručnjaci sa svih hrvatskih sveučilišta, s mnogobrojnih znanstvenih institucija, ali i iz inozemstva – posebice unutar tematskih brojeva. U posljednjih nekoliko godina časopis je dobio i regionalnu dimenziju, s obzirom na sve naglašeniju prisutnost suradnika iz Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Srbije, Makedonije, Slovenije. Na taj način znatno se povećala i njegova vidljivost, i to posebno od trenutka kada se časopis pojavio u svom online izdanju na stranicama Hrčka (2016).
Jedna od specifičnosti KS jest i njezin hibridni karakter: iako u prosjeku 80 posto objavljenih tekstova pripada kategoriji izvornih znanstvenih radova, potvrđenih kroz postupak obvezne dvostruke anonimne recenzije, časopis također objavljuje prijevode znanstvenih članaka, recenzije i prikaze, kao i prijevode različitih kraćih književnih tekstova (najčešće poezije). Naime, od samih početaka izlaženja KS njegovala je upravo takav pristup, koji znanstveni diskurs dopunjuje živom književnom i znanstvenom produkcijom, posebno naglašavajući važnost prijevoda i prijevodne problematike. Možda je upravo u takvoj formuli sadržana i „tajna“ njezine relativne popularnosti u širim kulturnim krugovima.
Osvrćući se na probleme s kojima se susreće KS istaknuo bih samo jedan, i to onaj najvažniji: riječ je o nestalnosti modela financiranja, o čestim promjenama kriterija, o neprilagođenosti izdavačkim planovima i mogućnostima njihove realizacije, posebno s obzirom na proces organizacije i pripreme izrade tematskih brojeva koji zahtijevaju planiranje od najmanje godine i pol (katkad i dvije) prije same objave. Navedene nepoznanice generiraju probleme koji samo zahvaljujući požrtvovnosti i entuzijazmu uredništva i suradnika okupljenih oko KS do sada još uvijek nisu uzrokovali veće zastoje.
Unatoč tome, nakon pedeset godina izlaženja, htio bih izraziti određeno zadovoljstvo: KS profilirala se u tom dugom razdoblju kao nezaobilazni časopisni medij unutar hrvatske književnoznanstvene struke te je – unatoč činjenici da objavljuje tekstove isključivo na hrvatskom jeziku – stekla značajan ugled u Europi i svijetu. U tom smislu vjerujem da KS ozbiljno i savjesno obavlja svoju temeljnu funkciju koju je Josip Užarević sažeo u sintagmi „modeliranje Drugosti“: „[…] uspostavljanje duhovno-životnih relacija prema 'tuđim' kulturama, prema drugim i drukčijim svjetovima. Sve to sa svrhom (i zbog potrebe) da se vlastita kultura, vlastita duhovna sredina održi na što višem stupnju duhovne i kulturne životnosti. Jer istinsko legitimiranje neke kulture jest u tome da se Drugi zrcali u njoj i ona u Drugome, a ne da se ona zrcala sama u sebi. Stoga ideja Kulture jest ideja Svijeta“. (Josip Užarević, „Ideja književne smotre“, Književna smotra, godište XXV, 1993, br. 90, str. 4.)
Daria Pašalić (Biochemia Medica)
Godine 1981. Društvo medicinskih biokemičara Jugoslavije pokreće stručno-znanstveni časopis Jugoslavenska medicinska biokemija (JMB). Časopis se tiska u Zagrebu, dvojezičan je, izlazi dva puta godišnje, a njegova prva glavna urednica bila je Neda Longhino, voditeljica medicinsko-biokemijskog laboratorija Klinike za ženske bolesti i porode u Petrovoj ulici. Godine 1990. Udruženje medicinskih biokemičara Srbije registrira JMB kao časopis Udruženja medicinskih biokemičara SFRJ. Dvije godine ranije osnovano je Društvo medicinskih biokemičara Hrvatske koje je odmah pokrenulo svoj Bilten, koji se 1991. sadržajno proširuje i preimenuje u Glasnik Društva medicinskih biokemičara Hrvatske. Predsjednica uredničkog odbora Glasnika bila je Ana Stavljenić-Rukavina, periodik izlazi na hrvatskom jeziku, a naklada iznosi 500 primjeraka. Godine 1993. Glasnik prerasta u časopis Biochemia Medica (BM). Na čelu časopisa kao njegova glavna urednica ostaje Ana Stavljenić Rukavina, a 1996. zamjenjuje ju Ernest Suchanek. Od 2006. do 2011. glavna je urednica bila Elizabeta Topić, od 2011. do 2017. Ana-Maria Šimundić, a od tada Daria Pašalić. U tom razdoblju uredništva su postavila ambiciozan cilj: časopis mora postati međunarodno prepoznat i indeksiran u relevantnim bibliografskim bazama. Strategija je bila osigurati trajno redovito izlaženje časopisa, kvalitetan sadržaj članaka, jasan i prepoznatljiv izbor tema, visoku razinu tehničke kvalitete časopisa te kvalitetan i odgovoran rad uredništva. Za postizanje tih ciljeva trebalo je pokrenuti odgovarajuće aktivnosti:
- Privlačenje kvalitetnih autora. Članovi uredništva tijekom različitih domaćih i međunarodnih skupova pozivaju priznate stručnjake iz područja medicinske biokemije i laboratorijske medicine da pišu svoje članke za časopis. I sami članovi uredništva publiciraju svoje ponajbolje radove kako bi časopis postao interesantan čitateljima iz područja „medicinske laboratorijske tehnologije“.
- Edukacija mladih kolegica i kolega na teme: kako napisati kvalitetan znanstveni članak, biostatistika.
- Iskustvo u pisanju iskoristiti za stjecanje iskustva u recenziranju, a potom i u uredničkim aktivnostima.
- Definiranje vrlo specifičnih područja/sekcija unutar časopisa koje će omogućiti prepoznatljivost (biostatistika; predanalitika u cjelokupnom laboratorijskom procesu; kontrola kvalitete rada u laboratoriju unutar temeljnih područja laboratorijske medicine: medicinska biokemija, hematologija, koagulacija).
- Povremeno publiciranje djelomičnih tematskih brojeva iz aktualnih područja laboratorijske medicine te suradnja sa privremeno imenovanim urednicima tematskog broja koji su visoko stručni u tematskom području.
Navedena strategija dovela je BM do najvažnijih postignuća za vrijeme uredništva Ana-Marie Šimundić: godine 2008. časopis je indeksiran u Science Citation Index Expanded; 2011. uvodi se sustav za online prijavu članaka „Editorial Manager“; 2012. časopis je uključen u repozitorij PubMed, a 2014. u PubMed Central; godine 2012. imenovan je prvi urednik za znanstveno-istraživačku čestitost i uvedeno testiranje članaka na plagijate (cross-check); godine 2015. časopis je indeksiran u Current Contents.
Glavni problemi s kojima se časopis susreće jesu: kopiranje sadržaja BM od strane nepoznatih počinitelja (trag vodi u Tursku i Indiju), što je posljedica otvorenog pristupa; nesigurnost u financiranju časopisa; ucjenjivački odnos različitih svjetskih izdavačkih kuća. Osjeća se potreba za organiziranim i usklađenim oblikom tehničke podrške, premda se mora priznati da na tome već rade Hrčak i NSK. U svakom slučaju, teško je ostati izvrstan ako ne postoji razumijevanje za entuzijazam i volonterski rad.
Rasprava
U raspravi su sudjelovali: Igor Čatić, član Kluba hrvatskih humboldtovaca i urednik časopisa Polimeri, koji je izlazio od 1980. do 2015; zatim Iva Grabarić Andonovski, urednica časopisa Food Technology and Biotechnology te Iva Melinščak Zlodi, knjižničarka Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Igor Čatić
Treba najtoplije pozdraviti inicijativu kolege Davora Dukića da se u okviru KHH-a otvori rasprava o znanstvenim i stručnim časopisima te onima koji su namijenjeni popularizaciji znanosti. U ovom kontekstu pod riječju „znanost“ valja razumjeti sva znanstvena područja koja su obuhvaćena usvojenom kategorizacijom u okviru MZO-a.
D. Dukić je u svom uvodnom izlaganju najavio najvišu razinu definiranja važnosti časopisa za pojedina područja. Međutim, povjerivši uvodna izlaganja samo urednicima časopisa s područja prirodnih znanosti, uključivo medicinu i društveno-humanistička područja, izostalo je upoznavanje s problemima časopisa s područja tehničkih i biotehničkih znanosti.
Izlaganja uvodničara otkrila su neke važne dvojbe: međunarodni časopisi samo na engleskom, jedino je adresa hrvatska / časopisi na engleskom s hrvatskim sažecima; koji udio hrvatskog teksta treba biti u časopisu da bi se smatrao hrvatskim?; tko je publika koja čita pojedini časopise u Hrvatskoj i svijetu?; što je sa stručnim sadržajima u časopisima s tehničkih, biotehničkih i sličnih područja?; što je s financiranjem članka koji moraju po prirodi stvari biti na hrvatskom jeziku?
Tome bih pridodao i čitav niz drugih važnih pitanja:
Što je s priznavanjem rada na časopisima za napredovanje? U kojim slučajevima se priznaje pisanje u časopisima s hrvatskom adresom za napredovanje?
Što se sve treba financirati i tko treba financirati? Svakako MZO, a kod znanstveno-stručnih časopisa možda još i zainteresirano ministarstvo? Nejasno je tko treba biti plaćen za svoj rad, a tko to radi za plaću? Treba li iz sredstava poreznih obveznika financirati časopise koji naplaćuju objavu članaka? Tko treba financirati objavu na portalima?
Kako se postaviti prema člancima koje časopisi primaju od agencija? Jesu li članci iz inozemstva vrjedniji od onih koje hrvatski autori šalju u inozemstvo?
Važno pitanje je i odnos prema velikim bazama podataka koje ostvaruju ogromne profite.
To su neka od pitanja na koje će se teško dobiti brz odgovor od MZO u ovom rukovodnom sastavu. Eventualnim relevantnim odlukama trebala bi prethoditi vrlo temeljita analiza i dobro raspravljeni prijedlozi. KHH-a trebao bi i dalje biti aktivan u predlaganju potrebnih mjera.
Iva Grabarić Andonovski
Trebalo bi češće organizirati okrugle stolove, rasprave ili susrete urednika, izdavača i financijera hrvatskih znanstvenih časopisa jer se razmjenom iskustava, informacija i ideja jedino može postići napredak znanstvenog izdavaštva. Također bi se trebalo izaći pred mjerodavne institucije i javnost s jasno izraženim stavovima svih urednika/izdavača i zatražiti otvorenu raspravu o pitanjima koja trenutačno muče sva uredništva časopisa. Koordinacija Zajednice urednika znanstvenih časopisa više ne djeluje te zapravo trenutno ne postoji neka organizacija ili udruga koja se tim pitanjima bavi.
Usto, trebalo bi razmotriti strategiju razvoja hrvatskog znanstvenog izdavaštva, s obzirom na to da je većina domaćih časopisa u otvorenom pristupu, potpisnici su Hrvatske deklaracije o otvorenom pristupu i ne naplaćuju objavljivanje radova autorima pa je ukidanjem ili smanjenjem dotacija časopisima ugrožena njihova egzistencija. Trenutno, a polovica godine je već prošla, urednici časopisa nemaju konkretne informacije o planiranom sustavu potpore časopisima, Ministarstvo znanosti i obrazovanja ne odgovara na upite, sva sveučilišta nisu spremna osigurati financiranje časopisa kroz programske potpore, savjetodavna tijela također ne mogu dobiti informacije od nadređenih institucija.
Plan S financijera istraživanja i Europske komisije jasno navodi da publikacije koje su financirane sredstvima poreznih obveznika moraju biti u otvorenom pristupu i dostupne ne samo znanstvenicima već i široj javnosti, stoga je put otvorenog pristupa jedini moguć za zemlje članice Europske unije. U razvijenijim zapadnim zemljama – npr. u Skandinaviji ali i u Sloveniji – modeli financiranja otvorenog pristupa već su sustavno ugrađeni u politike sveučilišta i institucija. Hrvatska zaklada za znanost trenutno nije niti izrazila svoj stav a kamoli potpisala sporazum, a rok za usklađivanje s Planom S se bliži (prema prvobitnom planu trebao je biti proveden do 1. siječnja 2020.). Naplata objavljivanja radova autorima bi pak ugrozila mogućnost mladim hrvatskim znanstvenicima koji nemaju dostatna sredstva za objavljivanje svojih rezultata ili još nemaju svoj projekt da objavljuju radove u hrvatskim časopisima. Plan S ima puno prednosti ali i nedostataka, o kojima bi se trebalo detaljnije raspraviti nekom sljedećom prigodom, te ga nije lako ostvariti u malim znanstvenim sredinama poput naše.
Hrvatska ima veliki broj znanstvenih i znanstveno-stručnih časopisa koji su indeksirani u vodećim svjetskim bazama – njih 111 prema objavi IRBa iz 2017. godine, od toga 41 u JCR – što je izuzetno puno za ovako malu zemlju s relativno skromnim financijskim resursima. To predstavlja ogroman potencijal, samo ga mjerodavne institucije nisu uspjele dosad sustavnije organizirati i usmjeriti. Većina časopisa se neovisno o području koje pokriva susreće s istim problemima, a to su nedostatak ljudskih, financijskih i tehničkih resursa, nedovoljan broj kvalitetnih radova i recenzija, mali broj radova hrvatskih autora i dr. Na tome a naročito na edukaciji trebalo bi se sustavno poraditi na državnoj razini.
Pravila napredovanja su takva da potiču znanstvenike – naročito iz područja biomedicinskih, biotehničkih, tehničkih i prirodnih znanosti – da objavljuju radove u časopisima iz prve i druge kvartile, a Hrvatska nažalost nema puno časopisa koji su dosegli taj status: samo je Biochemia Medica u Q1 a četiri časopisa su u Q2. Stoga, ako matična povjerenstva ne revidiraju ta pravila, radova hrvatskih autora bit će nažalost sve manje u domaćim časopisima pa se postavlja pitanje ima li smisla financirati časopise u kojima ne objavljuju hrvatski autori.
Financijska sredstva koja znanstvenici dobivaju putem natječaja HRZZ vrlo su skromna u usporedbi s prijašnjim godinama kad su znanstvena istraživanja bila financiranja putem natječaja MZO, pri čemu je postotak sredstava predviđen za diseminaciju informacija izuzetno malen te ga zasigurno hrvatski znanstvenici neće utrošiti na objavljivanje radova u časopisima iz Q3 i Q4, a tu spada većina hrvatskih časopisa. Stoga je nužno što hitnije donijeti strategiju potpore hrvatskim znanstvenim i znanstveno-stručnim časopisima te onima za popularizaciju znanosti jer će se inače broj časopisa bitno smanjiti, time što će se ugasiti (nekoliko ih je već ugašeno u posljednjih godinu-dvije) ili prodati inozemnim izdavačkim kućama koje će na njima ostvarivati veliki profit ili ih raspustiti, ovisno o svojim planovima za ovu regiju.
Smatram da se sva ta pitanja moraju razmotriti i prenijeti Ministarstvu i Zakladi, a Klub hrvatskih humboldtovaca bi mogao (a po meni i trebao) imati izuzetno važnu ulogu u tome.
Iva Melinščak Zlodi
Tijekom diskusije već je spomenut Plan S – inicijativa međunarodne skupine zaklada koje financiraju znanstvena istraživanja, koja smjera k ostvarivanju otvorenog pristupa, a stupa na snagu već 2021. godine – kao i moguće posljedice provedbe tog plana za nakladnike i urednike hrvatskih znanstvenih časopisa. Iako trenutno Hrvatska zaklada za znanost nije potpisnica Plana S, u hrvatskim časopisima objavljuju i brojni inozemni autori, ili hrvatski autori čija se istraživanja financiraju iz drugih izvora, osim HRZZ.
Plan S dovodi se ponekad u vezu sa zahtjevima za otvorenom recenzijom. Točno je da se u Planu S spominje i potreba veće jasnoće u vezi pravila i postupaka recenzije koje časopisi provode, ali javna i otvorena dostupnost tekstova samih recenzija ipak nije među zahtjevima, pa urednici koji nisu tome skloni ne trebaju iz tog razloga zazirati od Plana S.
Glavni izazovi koje pred časopise stavlja Plan S jesu: veća transparentnost financijskih i poslovnih modela časopisa – što većini hrvatskih časopisa, koji su najčešće neprofitna izdanja i ne naplaćuju troškove objavljivanja autorima, ne bi trebao biti veliki problem – ali i znatni zahtjevi u pogledu tehničkih standarda i funkcionalnosti (npr. korištenje identifikatora, izrada visokokvalitetnih metapodataka i XML datoteka, dugotrajna pohrana sadržaja…), zatim potreba opisivanja i definiranja uredničkih praksi, kao i reguliranja autorskopravnih pitanja i licenciranja sadržaja.
Neki od tih zahtjeva mogu urednicima hrvatskih časopisa, s ograničenim i neizvjesnim sredstvima koja su im na raspolaganju, biti vrlo zahtjevni i zato je poželjna razmjena iskustava i pronalaženje zajedničkih rješenja. Iako se zahtjevi Plana S čine teško ostvarivi – uz dobru pripremu, ujedinjavanje postojećih snaga i potporu ustanova, strukovnih udruga i ponajprije Ministarstva znanosti i obrazovanja – Plan S može se pokazati kao dobra prilika za povećanje vidljivosti i međunarodne relevantnosti domaćih časopisa.
P. S.
U međuvremenu Ministarstvo znanosti i obrazovanja je 17. lipnja objavilo „Javni poziv za financijsku potporu znanstvenim časopisima i časopisima za popularizaciju znanosti u 2019. godini“, prema kojemu, kako se i pretpostavljalo, pravo prijave imaju registrirane udruge, izdavači te znanstvene organizacije koje ne pripadaju javnim znanstvenim institutima i javnim visokim učilištima, časopisi kojih se trebaju financirati iz sredstava dobivenih putem programskih ugovora. Nešto kasnije, 11. srpnja, održan je inicijalni sastanak za pokretanje Udruge urednika i ostalih osoba uključenih u izdavanje hrvatskih znanstvenih i znanstveno-stručnih časopisa te onih za popularizaciju znanosti, i to upravo na inicijativu Ive Grabarić Andonovski i uredništva časopisa Food Technology and Biotechnology.
Davor Dukić, 13. kolovoza 2019.